5. marta 2020. godine potvrđen je prvi slučaj zaraze korona virusom (COVID – 19) u Bosni i Hercegovini („BiH“). Nakon toga u cijeloj BiH dolazi do povećanja broja zaraženih virusom korona, a za očekivati je da će se broj zaraženih još neko vrijeme povećavati. Povećanje broja zaraženih korona virusom u BiH, tj. i u Republici Srpskoj („RS“) i u Federaciji Bosne i Herce-govine („FBiH“), kao i proglašenje pandemije korona virusom na globalnom nivou će se sva-kako odraziti i na privrednu aktivnost u cijeloj BiH.

Vlada RS je danas, 16. marta 2020. godine, donijela odluku o proglašenju vanredne situacije za teritoriju RS zbog epidemiološke situacije u RS usljed pojave korona virusa 2019-nCoV. S druge strane, Vlada FBiH je takođe danas, 16. marta 2020. godine, donijela odluku o progla-šenju nesreće uzrokovane pojavom korona virusa (COVID – 19) na području FBiH.

Prema javno dostupnim podacima nadležni organi u RS i FBiH će u narednom periodu razmatrati i usvajati čitav niz mjera koje se odnose na očuvanje i poboljšanje likvidnosti privrede i fiskalne stimulacije. One su većinom usmjerene na nesmetano snabdijevanje stanovništva potrebnim dobrima i uslugama kao i pomoć privrednim subjektima koji rade sa zemljama koje su najteže pogođene virusom korona. Slična je situacija i u drugim zemljama Evrope i svijeta – vlade i druga nadležna tijela donose drakonske mjere koje uglavnom imaju za cilj: (i) suzbijanje širenja zaraze korona virusom (npr. zatvaranje pojedinih graničnih prelaza, obavezan karantin pri ulasku u državu i sl.); i (ii) ublažavanje ekonomskih posljedica nastalih usljed izbijanja zaraze korona virusom (npr. odgoda plaćanja poreskih i kreditnih obaveza, zabrana izvoza određenih proizvoda i sl.). Tako je npr. Republika Srbija privremeno zabranila izvoz osnovnih životnih namirnica i sredstava za higijenu.

Zatvaranje državnih granica, kašnjenje sa isporukama sirovina i drugih materijala, donošenje raznih mjera od strane nadležnih organa predstavljaju okolnosti koje mogu uticati na izvršenje ranije preuzetih ugovornih obaveza poslovnih subjekata. Dodatno, posljedice se prostiru na vrlo široku društvenu sferu, počev od oblasti radnih odnosa, kretanja, javnog reda i mira i drugo. U ovom kratkom obavještenju koncentrisaćemo se na pitanja ugovornih odnosa.

Shodno svemu navedenom, poslovni subjekti mogu se naći u otežanim okolnostima u vezi sa ispunjenjem preuzetih obaveza iz ugovora. Kompanije i preduzetnici mogu biti onemogućeni da u potpunosti, djelimično ili u ugovorom definisanim rokovima izvršavaju svoje ugovorne obaveze.

I. KOJE SU GLAVNE POSLJEDICE POVREDE UGOVORA?

Nemogućnost izvršenja i kašnjenje sa izvršenjem ugovornih obaveza, u pravilu, može dovesti do sljedećih posljedica:

1. obaveze naknade štete drugoj ugovornoj strani koja toj drugoj strani nastaje usljed neizvršavanja i/ili kašnjenja sa izvršavanjem ugovorne obaveze. Ova šteta se, u pravilu, sastoji od stvarno pretrpljene štete i izmakle dobiti koju ta druga strana očekuje da će dobiti izvršenjem ili blagovremenim izvršenjem obaveze strane koja ne izvršava ili kasni sa izvršavanjem ugovornih obaveza; i

2. zahtjeva za izvršenjem ugovorne obaveze sudskim ili vansudskim putem) ili pak sa potencijalnim raskidom ugovora (bilo da druga strana jednostrano raskida ugovor (osnovanost ovog raskida svakako treba u svakom slučaju posebno analizirati) ili po samom ugovoru nemogućnost izvršenja obaveze u roku ima za posljedicu raskid ugovora). U zavisnosti od svih okolnosti slučaja nekad će biti potrebno ostaviti dodatni rok za ispunjenje obaveze, dok će u drugim slučajevima samo neizvršenje/kašnjenje dovesti do automatskog raskida ugovora (npr. rok za izvršenje je bio ugovoren kao bitan). Bitno je napomenuti da pod određenim okolnostima može doći do raskida ugovora i prije roka (npr. ako iz okolnosti proističe da druga strana neće moći izvršiti obavezu u ugovorom definisanom roku).

II. ŠTA BI TREBALO POSEBNO ANALIZIRATI?

U cilju ublažavanja pravnih posljedica koje mogu nastati usljed povrede ugovora (npr. obave-zom za naknadu štete) preporučljivo je izvršiti sljedeće:

KOD KOMERCIJALNIH UGOVORA

1. analizirati ugovorne odredbe o višoj sili (lat. vis maior, eng. Act of God, fr. Force Majeure). U pravilu, strana iz ugovora ne odgovara za štetu ako dokaže da svoju oba-vezu nije mogla ispuniti ili da kasni sa ispunjenjem zbog okolnosti koje su nastale nakon zaključenja ugovora, a koje okolnosti ta strana nije mogla spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ugovori u privredi često sadrže posebne odredbe o višoj sili, pa je i te odredbe (ako postoje), u sprezi sa opštim zakonskim pravilima, potrebno razmotriti prije dono-šenja konkretnih poslovnih odluka. Naše pravo ne poznaje zakonski definisan pojam više sile, ali ugovori često sadrže ove klauzule. Čak i ako ne sadrže, postoje zakoni, drugi propisi i opšta pravila obligacionog prava, koja se pravila primjenjuju u ovakvim slučajevima (promijenjene okolnosti, nemogućnost ispunjenja, opšta pravila o odgovor-nosti za izvršenje obaveza itd.). Praktično je nezamislivo da je do prije par mjeseci bilo ko u BiH mogao predvidjeti izbijanje zaraze korona virusom kao i donošenje raznih državnih mjera za suzbijanje ove zaraze. Ova okolnost svakako predstavlja dobru po-laznu osnovu za razmatranje oslobađanja odgovornost ugovorne strane usljed nastupanja više sile. Međutim, bitno je znati da je po zakonu ugovorna strana koja se poziva na oslobađanje svoje odgovornosti usljed više sile dužna i da to dokaže u slučaju spora. U tom pogledu naročito će se morati dokazati sve od navedenog: (i) da su okolnosti koje onemogućavaju izvršenje ugovorne obaveze ili koje dovode do kašnjenja sa izvršenjem obaveze nastale nakon zaključenja ugovora. Npr. ako je ugovor zaključen prije 6 mjeseci tada će vjerovatno nastupanje više sile biti lakše dokazati nego ako je ugovor zaključen prije npr. 15 dana; i (ii) da se radi o okolnostima koje se nisu mogle spriječiti, otkloniti ili izbjeći;

2. razmotriti obavezu obavještavanja druge ugovorne strane o činjenicama koje su od uticaja na ugovorni odnos. Opšte je pravilo da je svaka ugovorna strana dužna da blagovremeno obavijesti drugu stranu o činjenicama koje utiču na ugovorni odnos. Povreda ove obaveze daje drugoj strani pravo na naknadu štete koju je ona pretrpila zbog neobavještavanja ili neblagovremenog obavještavanja. Tako npr. ako zbog činjenice da kamioni sa sirovinama neće doći na vrijeme u BiH, strana koja na osnovu ugovora isporučuje te sirovine drugoj strani bi o tome trebalo da obavijesti drugu ugovornu stranu čim sazna za ovo kašnjenje;

3. analizirati odredbe ugovora o osiguranju i razmotriti obavezu ili potrebu komunici-ranja sa osiguravajućim društvima. Ovdje je u prvom redu preporučljivo analizirati koji su slučajevi „pokriveni“ polisom osiguranja. Kad je u pitanju osiguranje imovine, tada je ugovarač osiguranja dužan obavijestiti osiguravajuće društvo o svakoj promjeni okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika. Dalje, osiguranik je u pravilu dužan obavijestiti osiguravajuće društvo o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od kad je saznao da je nastupio osigurani slučaj (ovo se ne odnosi na osigu-ranje života i druge specifične tipove osiguranja);

4. analizirati mogućnost pribavljanja odgovarajućih uvjerenja o nastupanju više sile od nadležnih organa u BiH. Prema neformalnim informacijama iz Privredne komore RS: (i) poslovni subjekti mogu pismenim putem zatražiti da im Privredna komora RS izda uvjerenje o višoj sili; (ii) ova uvjerenja o višoj sili su javne isprave i služe kao dokaz o nemogućnosti (potpunoj ili djelimičnoj) izvršavanja ugovornih obaveze. Svakako, potrebno je naglasiti da se poslovni subjekti ne mogu pouzdati da će ih izdavanje ovih uvjerenja u cijelosti ili djelimično osloboditi odgovornosti za izvršenje obaveza ukoliko se to pitanje postavi u potencijalnom sudskom postupku. S druge strane, u Privrednoj komori FBiH nam je neformalno potvrđeno da oni ne izdaju ovakva uvjerenja jer po njihovom neformalnom tumačenju nastupanje posljedica prouzrokovanih zarazom ko-rona virusa nema za posljedicu nastupanje više sile;

5. analizirati ugovorne odredbe o odgovornosti za izvršenje ugovora. U pravilu, ugovo-rom se može proširiti odgovornost ugovorne strane i na slučaj za koji ona inače ne odgovara po zakonu. S druge, strane ugovorom se može i suziti odgovornost ugovorne strane – npr. tako što će se ugovoriti najviši iznos naknada koju će ugovorna strana koja ne izvršava ili kasni sa izvršenjem ugovora biti dužna da preda drugoj ugovornoj strani na ime naknade štete. Shodno navedenom, radi pravilnog utvrđenja stanja potrebno je posebno razmotriti u kojoj mjeri zakonske i odredbe konkretnog ugovora pogoduju ili štete strani koja ne može izvršiti svoju obavezu ili kasni sa njenim izvršenjem;

6. analizirati mogućnost raskida ili izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jednoj ugovornoj strani (npr. nemogućnost dalje nabavke sirovina koje se nabavljaju iz država pogođenih zarazom korona virusom) a koje nastupe nakon zaključenja ugovora mogu biti osnov za raskid ili izmjenu ugovora. U tom slučaju strana kojoj je otežano ispunjenje ugovora može predložiti drugoj strani da izmjene odnosno okončaju ugovor zbog tih okolnosti ili sudskim putem tražiti raskid ugovora. Kod razmatranja ove opcije bitno je imati u vidu i sljedeće: (i) strana koja namjerava da izmjeni ugovor trebalo bi da drugoj strani predloži prijedloge izmjena ugovora koji bi imali za posljedicu pravičnu izmjenu ugovora; (ii) strana koja namjerava raskinuti ugovor zbog promijenjenih okolnosti dužna je obavijesti drugu stranu o svojoj namjeri da usljed tih okolnosti namjerava raskinuti ugovor; (iii) druga strana može spriječiti raskid ugovora ako ponudi ili pristane da se određeni ugovorni uslovi pravično izmjene; (iv) sud može obavezati stranu koja zahtjeva raskid ugovora da drugoj strani nadoknadi pravičan iznos štete koju trpi zbog raskida ugovora; i (v) ugovorom se može izričito isključiti pravo ugovorne strane da zahtijeva raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti;

7. analizirati mogućnost okončanja ugovora zbog potpune nemogućnosti ispunjenja obaveze. U pravilu, kad ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane postane nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ugovorna strana, tada će čitav ugovor prestati da postoji. Ovdje je potrebno imati u vidu da ugovorna strana koja je nešto prethodno ispunila/dala po osnovu ugovora ima pravo da zahtjeva odgovarajuće vraćanje ispunjenog/datog. Ukoliko se ugovorna obaveza samo djelimično ne može ispuniti zbog događaja za koji ne odgovara ni jedna ugovorna strana, tada druga strana koja očekuje izvršenje te obaveze ima pravo da raskine ugovor uz uslov da dokaže da to djelimično neispunjenje ne odgovara njenim potrebama. U suprotnom, ako u ovom slučaju (djelimične nemogućnosti ispunjenja obaveze) ugovor i dalje ostane na snazi, tada druga strana, koja prima samo djelimično ispunjenje, ima pravo da zahtijeva da se i njoj srazmjerno smanji obaveza (npr. ako je moguće isporučiti samo 70% ugovorenih količina robe, tada će druga strana kojoj se ta roba isporučuje zahtijevati da plati samo tih 70% ugovorenih količina robe, a ne i svih 100 % prvobitno ugovorenih količina).

KOD UGOVORA U VEZI SA PREUZIMANJEM POSLOVANJA (M&A UGOVORI)

1. analizirati odredbe ugovora koji regulišu posljedice nastupanja materijalno negativnih događaja (eng. Material Adverse Change Clausese ili MAC odredbe). U praksi, MAC odredbe ovlašćuju kupca da raskine ugovor o akviziciji kompanije ukoliko u pe-riodu između zaključenja ugovora i ispunjenja svih uslova definisanih ugovorom nastupi materijalno negativan događaj koji je definisan ugovorom. Na primjer, kupac može raskinuti ugovor o akviziciji kompanije ako prije roka isplate cjelokupne naknade koju kupac plaća promet te kompanije padne za više od 20 % od trenutnog prometa. U tom pogledu, potrebno je analizirati da li sadašnji poremaćaji i promijenjene okolnosti nastale izbijanjem korona virusa mogu dovesti do pozivanja na ugovorene MAC odredbe. S druge strane, kod izrade novih M&A ugovora posebno treba uzeti u obzir posljedice izbijanja zaraze virusom korona kao i efekte mjera koje donose nadležni organi u cilju obuzdavanja ove zaraze;

2. analizirati odredbe o garancijama prodavca. U pogledu već zaključenih M&A ugovora, potrebno je analizirati odredbe o garancijama prodavca i ispitati u kojoj mjeri će postojeća situacija u vezi sa zarazom korona virusom uticati na poštovanje ovih garancija kao i da li će usljed nemogućnosti poštovanja ovih garancija kupci steći pravo na naknadu štete. U pogledu budućih M&A ugovora, prodavci bi trebalo da insistiraju na odredbama kojima se ograničava ili isključuje odgovornost prodavca za negativne pos-ljedice poslovanja društva koje je predmet akvizicije, a koje posljedice nastaju usljed izbijanja korona virusa (npr. ovo se može učiniti pozivanjem na opšte poznate činjenice koje su kupac morale biti poznate, promjene u propisima sa kojima je kupac dužan da se upozna i sl.);

3. Razmotriti rizike od nastupanja platežne nesposobnosti ili stečaja. Potrebno je pose-bno razmotriti da li usljed posljedica nastalih korona virusom može doći do platežne nesposobnosti poslovnog subjekta koji je predmet akvizicije i kakve će posljedice nastupiti u tom pogledu;

4. sagledati širu sliku. U zavisnosti od poslovanja koje obavlja društvo koje je predmet akvizicije, poželjno je razmotriti da se trenutno zastane sa započetim akvizicijama (npr. dok ne prođe prvi udar epidemije korona virusom kad će stvari biti dosta jasnije i predvidljivije). Ovo se naročito odnosi na industrije koje su značajno pogođene izbijanjem zaraze korona virusom, npr. turizam, ugostiteljstvo i sl.

III. KONTEKST OBAVJEŠTENJA

Sve navedeno predstavlja okvirni pregled pravnih posljedica povrede privrednih ugovora do kojih može doći usljed okolnosti nastalih izbijanjem zaraze virusom korona. Ništa od navedenog ne predstavlja pravni savjet niti preuzimamo bilo kakvu odgovornost u slučaju postupanja po gore navedenom.

Za detaljnije informacije u vezi sa gore navedenim možete se obratiti na sljedeće adrese:

Stevan Dimitrijević
Partner | Advokat
T | F +387 51 962 600
M +387 65 589 149
E-mail : stevan.dimitrijevic@dimitrijevicpartners.com

Đorđe Dimitrijević
Stariji saradnik | Advokat
T | F +387 51 962 600
M +387 65 596 731
E-mail : djordje.dimitrijevic@dimitrijevicpartners.com